Porodica Mićunović: Naš kozji sir je tražen proizvod u regionu

Porodica Mićunović iz bilećkog sela Podosoje živi od stočarstva i poljoprivrede. Uzgajaju 20 koza i deset krava a mlijeko prodaju lokalnoj mljekari. Od kozjeg mlijeka prave sireve koje prodaju u Hercegovini, ali i u Banjaluci, Kotoru, Dubrovniku.

Sa proizvodnjom kozjeg sira krenuli su prije godinu dana. Da njihova roba dođe do kupca, pomogle su i društvene mreže pa sada porudžbine stižu sa različitih adresa iz regiona. Sve što proizvedu uspiju i prodati.

Ispočetka smo muzli samo nekoliko naših rasnih koza, a kasnije kad se posao razradio, počeli smo da muzemo i bratove. Sve zajedno ih imamo 20 do 30. Sir najviše prodajemo u Bileći, no evo sad ga i ljudi iz Banjaluke traže. Pisala nam je Hercegovačka kuća iz Beograda da li imamo sira i kako se to može organizovano izvesti. Ipak, za to su potrebne veće količine. Dolazili su ljudi iz Dubrovnika, Trebinja i drugih okolnih gradova. Imali smo čovjeka koji ide u Kotor na pijacu, on nam je nosio sedmično pet kilograma. Korona je sve to malo zaustavila. No, i pored toga sve je prošlo kako treba“, priča nam Momčilo Mićunović.

S jeseni treba manje mlijeka za kilogram sira

Sir koji se odmah ne proda, prosuši se i pakuje u ulje, u tegle i tako ga nude zainteresovanim kupcima.

Cijeli punomasni sir košta 15 KM, a kad se osuši duplo je lakši i skuplji, odnosno, oko 30 KM. Kilogram onog u ulju bude 20 KM. To su cijene kod nas, ali kad se gleda tržište recimo u Crnoj Gori, tamo je skoro duplo skuplje“, navodi naš sagovornik. 

Kada se osuši, duplo je lakši ali i duplo skuplji 

Koliko je potrebno kozjeg mlijeka za jedan kilogram sira, zavisi od vremenskog perioda. Na jesen su to manje količine, a s proljeća je potrebno više. Otprilike dva, dva i po, do tri litra za jednu grudu od 400 grama, objašnjavaju Mićunovići za Agroklub. 

Imamo kalupe, kad se on usiri stavlja se u kalup i cijedi. Vadi se iz kalupa nakon nekoliko sati i onda se još malo ocijedi. Pravimo ga i kao sušeni. On stoji vani na promaji, a tu su i mreže da ne mogu muve ni insekti ući. Tako se grude suše sedam do deset dana – zavisi od vremena. U slučaju da se ne može prodati, da ne bi stajao previše, pakujemo ga u tegle, u ulje. Tako može dugo da stoji. Što više stoji sve je bolji. Najmanje bi trebalo od dva do tri mjeseca“, navodi supruga Slađana. 

Koza je zahtjevna za uzgoj

Mali je broj domaćinstava u Bileći koja se bavi uzgojem koza i proizvodnjom kozjeg sira, objašnjavaju ovi proizvođači. Posebno ako je riječ o većim količinama. Razlog je što je riječ o zahtjevnoj životinji za držanje.

Gdje god je pustiš ona napravi štetu – sruši zid, uskoči u baštu i onda se malo ljudi odlučuje na uzgoj. Jedino na selima gdje nije naseljenost velika. To je glavni razlog. Koza traži, takođe dobre uslove. Ako nema kvalitetnu, pašu ne može se proizvoditi. Nisu to životinje da se drže na jaslama na farmi. Ja i brat imamo oko 50 do 60 koza zajedno. Rasne daju dosta mlijeka, od četiri do pet litara. Takve je teško naći. One koju ide u brdo dnevno daju 2 litra, ne mogu više“, kaže Momčilo.

Sa proizvodnjom sira za sad su zadovoljni 

Slađana i Momčilo uzgajaju i deset krava a mlijeko prodaju mljekari “Pađeni”. Pijaca u Bileći skoro da i ne funkcioniše pa je u takvoj situaciji prodaja mljekari najbolja opcija.

Prodaja je najlakša. Ujutru završimo sa tim poslom, poslije mogu i nešto drugo da radim i zaradim jer sam slobodan veliki dio dana. Kad se odlučite da, recimo, pravite sir, uvijek morate biti tu – pored vatre i ljeti i zimi. Bilo bi tu posla. Sa ovim kozjim sirom za sada dobro ide. Možda to i proširimo“, otkriva nam planove ovaj Bilećanin.

Od stočarstva se može živjeti ?

Prema njegovom mišljenju od stočarstva se može živjeti, ipak najteže je obezbijediti neophodne uslove. To podrazumijeva pravljenje objekata, povećanje broja grla i brojne druge obaveze. 

Mi smo ponovo pravili štale. Treba dosta i dok se poveća broj grla, nismo imali nikakve podsticaje od države. Imamo premije za mlijeko. One funkcionišu po principu ako ti je dobra klasa mlijeka imaš premiju. Možeš imati čitavu godinu, a može se desiti mjesec, dva ili tri da nemaš. Imamo svoje imanje, što nedostaje hrane za stoku dokupimo u Gacku. Uvijek se živjelo od toga, lakše mi je da radim to i zaradim neku platu nego drugi da mi komanduje“, iskren je Momčilo.

Agroklub

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top