Naša Hercegovina

Mitar Milićević – još jedan glumački biser iz Hercegovine

Trebinjac Mitar Milićević, student Fakulteta za dramske umjetnosti u Beogradu, još je jedan pokazatelj koliko je Hercegovina bogata talentovanim mladim ljudima. Za “Našu Hercegovinu” je ispričao koliko je bilo teško upisati ovaj fakultet i koji su mu ciljevi.

  • Kada prvi put zaigrate na daskama koje život znače, obično postajete vječiti zaljubljenik u glumu. Kako je kod Mitra sve počelo?

Ljubav prema glumi sam počeo osjećati u prvom razredu srednje škole kada sam zaigrao u predstavi “Ministarka” u režiji i adaptaciji Željka Miloševića. Tumačio sam lik Pere pisara. To je bila tačka bez povratka. Ko se na taj način inficira pozorištem, teško odlazi iz njega.

  •  Koliko dugo se baviš glumom i da li je danas ljubav jača nego na početku?

Ovo je peta godina da se bavim glumom. Svakako ljubav je jača, snažnija, izraženija, kako god to nazvali. Ona se jednostavno neprestano širi jer je uvijek prisutno nešto novo što me dalje vuče. U ovom poslu, inspiracija je sveprisutna i neiscrpna, tako da ljubav nikada ne jenjava.

  •  Veliki uspjeh je upisati Fakultet za dramske umjetnosti i biti u klasi kod poznatog glumca i profesora Dragana Petrovića Peleta. Koliko je trajalo spremanje za akademiju?

Upis fakulteta je trenutno za mene najveći uspjeh do sada. Ali nastojim da tu skalu konstantno povećavam i da napredujem što je više moguće za što kraće vrijeme, jer se jedino tako nadmašuju sopstveni limiti. Ja sam negdje dvije godine pred prijemni počeo intenzivno da čitam i da se obrazujem oko pozorišta, a što se tiče same pripreme to je trajalo nekih šest mjeseci. Naravno ne intenzivnog, svakodnevnog rada. Rad se intezivirao dva mjeseca pred prijemni.

  • Student se ne pita za ocjene, ali možeš li nam malo više reći o časovima glume? Koliko traje jedan studentski dan na vašoj akademiji, šta je najteže?

Prije svega moram da kažem da ovaj fakultet ne završavaju ljudi koji ne vole posao glumca. Jednostavno je neizvodljivo. Nerijetko se desi da neko upiše ovaj fakultet, a da nije potpuno siguran da to zaista želi. Poslije ga rad i žrtvovanje toliko ugnjavi da je prinuđen napustiti fakultet. Nama radni dan traje od 9h do 19h sa dvije pauze dnevno od sat vremena. I pored tih predavanja odvojite vremena i za zadatke tako da je prosječan radni dan jedanaest sati. U takvom ste sistemu četiri meseca i bez ljubavi, koja vas u jednom trenutku jedina održava, nemoguće je snaći se u svemu tome. Mislim da je najzahtjevniji predmet scenski pokret. Mnogo puta studentima treba vremena da prihvate taj predmet na pogodan način.

  •  Šta kažu profesori, da li je zaista Hercegovina rudnik dobrih glumaca?

U nekoliko navrata sam čuo kako govore da kod nas u Hercegovini svako malo “iznikne” talenat.

  • Koju svoju ulogu najviše voliš?

Igrao sam u pregršt predstava amaterski. Recimo da izdvojim Peru Pisara iz komedije “Gospođa ministarka”, Marka Kraljevića iz komedije “Marko Kraljević i Kesedžija Musa” i Načelnika iz komedije “Analfabeta”.

  • Pred trebinjskom publikom si nastupao i definitivno si omiljen ovdje. Kada će te vidjeti beogradska publika?

Verujem da će to biti za nekih godinu, do godinu i po dana.

  • U kojoj ćemo sljedećoj ulozi gledati Mitra?

To svakako ne znam. Zavisi sve od date situacije. Strpite se još godinu dana 🙂

  • Film ili pozorište, gdje sebe vidiš?

Definitivno oboje. Smatram da nije dobro jedno bez drugog i da sve ima svoje čari. Nastojaću da nađem dobar balans.

  • Poruka đacima kojima se rađa ljubav za ovu vrstu umjetnosti.

Prvo se ispitajte da li stvarno želite ovakvo nešto. Ako se odlučite za ovo, onda se tome morate potpuno predati. Jer ako radite na pola, nećete ništa postići. Ako vas vuče, svakako probajte. Bolje je uložiti nekoliko godina da biste upisali nešto što volite, nego potrošiti cijeli svoj život radeći nešto što ne volite.

Razgovarala: Milica Nosović / Naša Hercegovina

Input your search keywords and press Enter.