Naša Hercegovina

Tražeći posao u struci stvorila “TORTU I PO”

„Nema nista ljepše od osmijeha djeteta koje ostane bez daha kada ugleda svoju rođendansku tortu“, počinje svoju priču učiteljica po struci, a u praksi poslastičar Zorica Bovan.

Prošle su tri godine od kada je pokrenula sopstveni biznis otvorivši poslastičarnicu „Torta i po“. Smještena u Starom gradu u Trebinju, ova poslastičarnica gaji brojne uspomene. „Uveličali smo mnoga veselja, rođendane, rođenja djeteta, proslavu godišnjice braka i mnoge druge prilike svojim tortama, kolačima i slatkim poslasticama“, priča nam Zorica koja je završila fakultet Razredna nastava, ali čekajući posao odlučila da stvar preuzme u svoje ruke. 

Кako si se nakon fakulteta odlučila baviti ovim poslom, kako je sve počelo?

Poslije završenog fakulteta, kao i svi, nadala sam se zaposlenju u struci, ali kako je vrijeme odmicalo nije bilo prilike za to. Pošto sam ja neko ko ne voli da čeka nego preuzima stvar u svoje ruke odlučila sam da se bavim nekim drugim djelatnostima. Tokom studija sam preko interneta učila frizerski zanat pa sam uz pomoć roditelja, nekoliko mjeseci poslije diplomiranja opremila mali frizerski salon u kući. Pošto je vrijeme i ljudi koji nas okružuju takvo kakvo jeste, dobro svi znamo, od moga frizerskog zanata nije bilo neke velike zarade, tako da sam rasprodala svoju opremu i odustala od toga. U međuvremenu, naši kućni prijatelji su udavali kćerku i zamolili nas da napravimo kolače za svadbu. Kolači su nam dobro prošli i mi smo imali odličnu potražnju poslije toga. Tako je sve počelo… Napravila sam Facebook profil i počela bilježiti sve veći broj narudžbi koje su, moram priznati, iznenadile i mene i moju porodicu. Nakon godinu dana uz pomoć rođaka odlučila sam se za pokretanje ozbiljne priče nazvane “Torta i po”. I tako, tri i po godine živim tu priču.

Кoliko je bilo izazovno krenuti u takav posao s obzirom da ste se školovali za nešto drugo?

Ja volim izazove i bilo mi je zanimljivo upustiti se u nešto ovakvo. Nije mi bio problem da se prekvalifikujem jer smatram da čovjek nikada ne zna u kom momentu i u kom poslu može da zablista. Život nam priređuje razne izazove, a na nama je da odlučimo da li ćemo da se upustimo. Mislim, ne mogu reći da mi ponekad nije bilo žao što ne radim posao za koji sam školovana ali opet radim rođendanske proslave tako da rada sa malom rajom ne manjka. Ono šo moram naglasiti, moja porodica je bila i moja najveća podrška. Zajedno smo u ovom biznisu, a majka mi je desna ruka.

Čini se kao kreativan posao, kako nalazite inspiraciju? Šta biste posebno istakli, kao najveći uspjeh – proizvod?

Poslastičarsvo jeste jako kreativan i interesantan posao koji nudi izazove i onaj ko ima inspiraciju može napraviti čudo, a ne tortu. Ja sam oduvijek bila malo umjetnički nastrojena, čak sam imala u planu i likovnu akademiju, tako da sam sve svoje kreacije u glavi preselila na torte. Nista mi nije teško bez obzira što se nekada znam zadržati i po tri sata ukrašavajući jednu tortu. Ali ono što čovjeka najviše inspiriše i što ti daje toliku snagu da budeš bolji i bolji jesu zadovoljni ljudi, klijenti. Nema ništa ljepše od osmijeha djeteta koje ostane bez daha kada ugleda svoju rođendansku tortu. Ja se bavim poslom gdje bukvalno preko naših slatkiša postajemo dio najljepših i najsrećnijih memenata u životu ljudi.

Da li se i u poslastičarstvu mijenjaju trendovi, šta je sada IN?

Svaki posao iziskuje konstantno praćenje trendova, onog što se dešava u svijetu, kao i u našoj bližoj sredini. Ja sam stvarno neko ko voli da prati i da unosi novine u svoj posao, smatram da je to jako bitno da bi čovjek opstao na tržištu i da bi bio tražen. Ljudi vole novine. Sad su trenutno u modi jednostavne torte bez fondana, grubo namazane okolo sa po kojim prirodnim cvijetom i to je to. Bez prevelikog kičeraja. Takođe, u trendu su i torte sa prelivom koji odaje utisak stakla, tzv “staklene” torte. Mada još to kod nas nije zaživjelo. 

Da li mušterije imaju čudne zahtjeve? Neka anegdota ili najčudnija želja od klijenta/kupca?

Što se tiče mušterija, tu uvijek ima zanimljivih zahtjeva i želja. Moje drugarice se nasmiju kada prepričavaju kako ja preuzimam narudžbu od kupca: “Zorica prvo kaže da sve može, a kada ode mušterija ona sjedne i analizira kako izvesti takav poduhvat”. To stvarno i jeste tako, ne prezam ni pred kojim izazovom, smatram da se sve može uraditi samo ako se čovjek dovoljno posveti onome što radi. Tri puta za ove tri godine smo radili svadbenu tortu koja se pravi najmanje četiri dana, jer sa sastoji od 49 malih tortica. Malo me je na dan prije tih svadbi hvatala trema, moram priznati, ali uz Božiju pomoć sve se dobro završilo. A postoje mušterije koje dođu sa dosta interesantnim zahtjevima poput torte u obliku zuba, neke određene igračke, akva parka i slično.

Opet bih istakla da je mušterija uvijek tu da izrazi svoju želju, a mi da tu želju pretvorimo u realnost, bez obzira da li je to nešto klasično ili moderno.

Poruka mladim ljudima, kada nema posla u struci zašto ne probati nešto drugo, šta biste im preporučili?

Moja jasna poruka je: Uvijek imajte cilj i želju u životu, vjerujte čvrsto u to i sigurna sam da će se ostvariti. Danas je vrijeme jako teško, ali nikada se u životu ne treba pustiti što bi stari rekli kao “tikva niz vodu”. Ništa u životu nije lako postići, to znam iz ličnog primjera, ali čvrsta volja i želja za uspjehom sve rješava. I još da dodam da nekako kroz ovaj posao sam nažalost shvatila da mladi ljudi nikako nemaju dovoljno snova, a snovi su pokretač svega. Zato ne sanjajte svoj život, vec živite svoje snove.

Razgovarala: Milica Nosović / Naša Hercegovina

Input your search keywords and press Enter.